Izaberite stranicu

Postoji značajna razlika između pojma vremena u svakodnevnom životu i biološkog vremena u našem telu. Raspon od jedne sekunde koji predstavlja veoma kratak vremenski period u našem svakodnevnom životu znači puno vremena za mnoge sisteme i organe koji deluju u čovekovom telu. Bez obzira da li smo toga svesni ili ne, milioni radnji i reakcija odigravaju se svake sekunde u našem organizmu i ne prekidaju se ni kada spavamo. Jedan od sistema u našem telu koji je neprekidno u akciji i koji nikada ne smanjuje svoju aktivnost je i imuni sistem. Štiti nas od različitih napadača danju, radi veoma vredno noću, kao potpuno opremljena vojska u telu domaćina kome služi. Ljudi su stvoreni sa tom savršenom zaštitom koja im je neophodna i prema tome, nisu u potpunosti bespomoćni u borbi protiv neprijatelja. Odbrambene ćelije koje štite ljudsko telo opremljene su izuzetnim sposobnostima i nikada nas ne ostavljaju bez odbrane. Njihovi obrasci inteligencije, napora i požrtvovanja koje pokazuju zaista zapanjuju.

Ko su naši mikroneprijatelji

Naši mikroneprijatelji su mikroorganizmi koji nisu deo našeg tela a koji su ipak nekako ušli u njega stimulišući na kraju odbrambeni sistem koji se tu nalazi. Strane materije stalno ulaze u čovečiji organizam a ipak, naš organizam ne započinje rat sa njima. Svaka strana ćelija koja uđe ne tretira se kao neprijatelj. Da bi odbrambene ćelije prepoznale stranu materiju kao neprijatelja, moraju biti uzeti u obzir određeni uslovi kao što je veličina molekula, stopa odstranjivanja iz tela i način ulaska u njega. Iako neprijateljskim organizmima nije lako da uđu, oni se naprežu do krajnjih granica da postignu svoj krajnji cilj – ulazak u telo. Kada to uspešno učine, pošto savladaju različite prepreke kao što su koža, sluzokoža, disajni i organi za varenje, nailaze na nove vrste prepreka koje ih čekaju. To su ćelije koje nastaju i obučavaju se u posebnim centrima kao što su koštana srž, slezina, timus i limfni čvorovi.

Linije odbrane

Koža

Prvi front koji neprijatelj mora da probije je naša koža. Njena glavna zaštitna funkcija ostvaruje se preko slojeva mrtvih ćelija koje čine njen spoljašnji deo. Svaka nova ćelija nastala ćelijskom deobom polazi iz unutrašnjeg dela kože prema površini. Dok to čini, tečni element (citoplazma) ćelijske unutrašnjosti transformiše se u otporni protein poznat kao keratin. Tokom tog procesa, ćelija umire. S druge strane novoformirana keratinska supstanca ima veoma tvrdu strukturu i nije podložna raspadanju od strane enzima za varenje, što je znak njegove otpornosti. Tako će napadači, kao što su bakterije i gljivice, biti onemogućeni da pronađu bilo šta što bi mogli da otkinu sa spoljašnjeg sloja našeg omotača. Na koži živi i grupa bezopasnih mikroba koja se prilagodila njenoj kiseloj sredini a koja predstavlja još jednu spoljnu zaštitnu funkciju. Hraneći se ostacima zaostalim na keratinu kože, ti mikrobi napadaju razne vrste stranih tela da bi zaštitili svoja staništa hranjenja. Dakle, koža sama po sebi, ali i kao domaćin tih mikroba veoma je bitna i dodatna jedinica koja obezbeđuje spoljnu podršku armiji koja se nalazi u ljudskom telu.

Sistem za disanje

Sistem za disanje predstavlja jedan od puteva kojim naši neprijatelji dospevaju u naše telo. Poseban sekret u sluzokoži nosa zadržava i uništava 80 do 90% mikroorganizama koji direktno uđu u disajni sistem. U plućima je prisutna i trepljasta struktura koja postoji na površini ćelija disajnog sistema. Delovi te strukture koji se nazivaju cilije – vrše brze pokrete naviše, stvarajući tok koji nosi strane čestice do grla gde budu progutane a zatim uništene kiselinom u stomaku. Refleks kašlja i kijanje pojačavaju tu funkciju. Mikrobi koji uspeju da savladaju te prepreke i stignu do dubokih delova pluća koje zovemo alveole biće razloženi od strane fagocitnih ćelija (alveolarnih makrofaga). Posle te faze, fagociti postaju pokretljiviji i kreću se naviše sa mikrobima koje su svarili da bi na različite načine konačno bili izbačeni iz tela. Svaki put kada udahnete, kao što to sada činite, na graničnim kapijama vašeg tela vodi se rat koga uopšte niste svesni.

Sistem za varenje

Još jedan put koji mikrobi koriste za ulazak u naše telo je digestivni sistem. Međutim, čuvari našeg tela čekaju ih na mestima u kome se hrana i piće konačno zaustavljaju, a to je u želudcu. Tu oni imaju iznenađenje za mikrobe koji pristižu, želudačnu kiselinu. Ta kiselina je prilično neprijatno iznenađenje za mikrobe koji su savladali sve prepreke. Većinu mikroba, ako ne sve, ova kiselina uništava. Neki mikrobi mogu da prevaziđu tu prepreku jer nisu ostvarili dovoljan kontakt sa želudačnom kiselinom ili su pružili otpor. Međutim, posle su ponovo suočeni sa daljim sukobima, sa drugim čuvarima, koji se nalaze na njihovom putu. Sada ih čeka još jedno iznenađenje, enzimi za varenje koji su proizvedeni u tankom crevu. Ovoga puta ne mogu tako lako da prođu.

Uništavanje neprijatelja drugim mikroorganizmima

Postoje i mikroorganizami koji žive u našem telu a koji nam ne nanose štetu. Ko su organizmi koji nastanjuju naš organizam, ne ugrožavaju nas i koja je svrha njihovog prisustva. Te grupe mikroorganizama koje postoje u određenim delovima tela zovu se normalna mikrobna flora tela. Oni ne čine nikakvu štetu i čak pružaju određene usluge ljudskom telu. Ti mikroorganizmi obezbeđuju spoljašnju podršku odbrambenoj vojsci protiv mikroba – neprijatelja. Oni donose korist telu sprečavajući da se strani mikrobi nasele u njemu jer je ulazak bilo kakvog stranog mikroba  pretnja njihovom sopstvenom mestu stanovanja. Pošto ne žele da budu zamenjeni napadačima, oni vode ogorčenu bitku protiv njih. Ti mikrobi formiraju stalne kolonije na koži, u ustima, nosu, gornjm disajnim putevima, sistemu za varenje i polnim organima.

Ratovi ćelija

Ako mikroorganizmi prođu kroz epitel i nađu se u tkivu ili cirkulaciji aktivira se nova i poslednja linija odbrane. Kada virusi počnu da napadaju telo, neke od njih će zbog svojih antigena (molekule koje se najčšće nalaze na površini i mogu biti meta receptora nekih imuno ćelija) uhvatiti makrofagi, odnosno ćelije koje imaju sposobnost da progutaju mikroorganizam i da ga unište. A to se zbiva ovako, neke od miliona T ćelija pomagača (T- limfociti) koje putuju u krvnom sistemu imaju sposobnost da čitaju taj specifični antigen. Jednom aktivirane te T ćelije pomagači, počinju da se umnožavaju. One tada upozoravaju T ćelije ubice i B ćelije, koje su osetljive na virus, da se umnožavaju. Kada se broj B ćelija uveća, T ćelije pomagači im šalju određeni tip signala da započnu sa proizvodnjom antitela koji se vezuju za napadače i uništavaju ih. Antitelo odgovara neprijatelju ( njegovom antigenu) savršeno, kao što se ključ i brava slažu po trodimenzionalnoj strukturi. Oni obeležavaju strane molekule za koje se vezuju, tako da borbene ćelije u telu mogu da ih razlikuju. Makrofage tada mogu da prođu i progutaju zalepljene bakterije, jer su posebni molekuli proteina i antitela učinili mikroorganizme prepoznatljivim za makrofage. Makrofagi čistači na kraju rašćišćavaju celokupno područje od ostataka zaostalih posle bitke, gutajući razbacana antitela, mrtve bakterije i druge ostatke, dok se infekcija povlači.

Očuvanje i jačanje imunog sistema

Imunološki sistem uvek treba negovati i jačati, on je neprocenjivo značajan pogotovo kada su u pitanju virusna obolenja i rak.

Najznačajnije preporuke za očuvanje i jačanje imunog sistema su:
Dobar i kvalitetan san.
Dobro raspoloženje koje stimuliše prirodnu odbranu podstičući stvaranje odbrambenih ćelija.
Koristiti biljke koje stimulišu proizvodnju interferona, proteina koji se bori protiv virusa i nastanka tumora – kopriva, đumbir, ruzmarin, žalfija i čičak.
Koristiti biljke koje sadrže timol i karvakol, biljne fenole koji imaju jaka antimikrobna i antiseptička svojstva – majčina dušica, beli luk, timijan i vranilovka.
Ishrana koja podstiče i održava probiotski sistem u organizmu koji stimuliše značajne komponente imunog sistema – gama interferon i ćelije ubice.
Namirnice bogate beta karotenom (ptovitamin A) kojeg ima u svakom žutom i narančastom povrću i voću, najviše u šargarepi i bundevi.
Namirnice bogate vitaminom C, kojeg najviše ima u paprikama, kupusu, karfiolu, kelju, brokulama, limunu, grejpfrutu, narančama.
Namirnice bogate vitaminom E, najviše je zastupljen u jezgrastom voću, biljnim uljima iz kukuruznih i pšeničnih klica, semenkama suncokreta i bundeve.
Namirnice koje sadrže cink, koga ima u ribi i drugim plodovima mora.
Namirnice koje sadrže antizapaljenske supstance kao što je kapsaicin koga ima u ljutoj paprici i biberu, alicin iz belog luka, kvercentin iz crnog luka, tiosulfinat iz rena, omega – 3 masne kiseline iz ribe, (najviše skuše, haringe, lososa i sardine) i bromelin iz ananasa.
Izbegavanje faktora koji narušavaju genetski potencijal imumiteta: izloženost stresu, prekomerna upotreba alkohola, pušenje, beli šećer u većim količinama, često uzimanje antibiotika, buka, unošenje u organizam toksičnih materija, ishrana siromašna zaštitnim materijama (vitamini i enzimi) i narkotička sredstva.
Sprečiti izloženost različitim štetnim zračenjima. Fizička aktivnost i održavanje odgovarajuće telesne težine.

‚‚Imunitet je izbalansirano stanje višećelijskih organizama koji imaju odgovarajuću biološku odbranu za borbu protiv infekcije, bolesti ili druge neželjene biološke invazije, a imaju odgovarajuću toleranciju za izbegavanje alergija i autoimunih bolesti.“

 

dr sci. med. Draško Jevđenić / Bioinformacioni centar Beograd / asidox.com /