Vežbanje, unutarćelijski sistem i starenje
(Izvod iz: Terapijski program Asidox)
Prednosti vežbanja su dokazane i istraživanje je gotovo zaključno.
Međutim, ključni mehanizmi koji leže u pozadini pozitivnih efekata vežbanja dugo su bili u senci. Suština je da određene fizičke aktivnosti u stvari obnavljaju organele (specijalizovane ćelijske strukture) koje se degradiraju kako starimo.
Ako vežbanje može da povrati ili minimizira pogoršanje ribosoma, makrofaga i mitohondrija (unutarćelijskih specijalizovanih struktura) u mišićnim ćelijama, oni to čine i u drugim tkivima.
Mitohondrije – ćelijska organela i vežbanje
Mitohondrije se obično nazivaju energetske centrale ćelije čija je primarna funkcija da proizvode adenozin trifosfat – molekul koji transportuje hemijsku energiju unutar ćelija. Kako starimo, sposobnost mitohondrija da generišu energiju se menja.
Gotovo svaka ćelija u telu sadrži mitohondrije, jer su one odgovorne za proizvodnju energetskih spojeva potrebnih za pravilno funkcionisanje ćelije. Isto tako, spoznaja o enzimima smeštenim u mitohondrijima, njihovim kretanjima i nameni u odnosu na celu ćeliju je od suštinskog značaja za potpunu procenu kako ćelijske funkcije mogu uticati na dobrobit celog tela. Ali je jako važno da su istraživanja pokazala da pored povećanja kapaciteta mitohondrija, određene vrste vežbanja takođe poboljšavaju celokupnu aktivnost pomenutih enzima što dalje utiče na osetljivost i stepen rizika od niza različitih poremećaja i bolesti.
Ribozom – ćelijska organela i vežbanje
Proteini se prvo sintetišu prenošenjem koda molekula DNK u RNK. Tada se ovaj kod molekula RNK isporučuje u posebne složene proteinske organele ribozome (unutar ćelije) gde se odvija podudaranje i sinteza rastućeg molekula proteina iz aminokiselinske sekvence.
Sposobnost fizičke aktivnosti da podstakne proizvodnju proteina je važna. Mnoge ćelije, poput ćelija mozga i srca, ne dele se često. To znači da, kako starimo, funkcija opada. Za razliku od jetre, mišići se ne obnavljaju lako a ćelije mogu da akumuliraju veliku štetu.
Najnoviji naučni dokazi su potvrdili da samo određen tip vežbi precizno definiše stepen aktiviranja prvenstveno ribozoma, makrofaga i mitohondrija unutar ćelije i tako usmerava ćelije u procesu njenog daljeg programiranja .
Masne kiseline (imunost, crevna flora) i vežbanje
Jasno je utvrđeno i možda nije iznenađujuće da ono što jedemo utiče na mikrobe koji žive u našem crevu, zajednički poznati kao mikrobiota creva ili svi mikroorganizmi u crevima. Međutim, prema novim studijama, vežbanje ima isti efekat. U nedavnim medicinskim ogledima je dokazano da određene fizičke aktivnosti (vežbe) nezavisno od ishrane – menjaju sastav bakterijske crevne flore tako što povećavaju proizvodnju masnih kiselina kratkog lanca (SCFA) koje su korisne za zdravlje.
Antiupalni efekat i vežbanje
Vežbanje poboljšava antiinflamatorni odgovor tela aktivirajući simpatički nervni sistem. Simpatički nervni sistem pomaže da se poveća broj otkucaja srca, krvni pritisak i brzina disanja. Fizička vežba aktivira ovaj sistem kako bi pomogla telu da ide u korak sa njegovim potrebama. Za to vreme telo u krvotok oslobađa hormone poput epinefrina i norepinefrina, koji aktiviraju adrenergičke receptore imunih ćelija. Preciznije, istraživači su testirali hipotezu da određena vežbanja pokreću simpatikoadrenergičku aktivaciju, što bi zauzvrat podstaklo proizvodnju monocitnih citokina.
Monociti su vrsta belih krvnih zrnaca ili imunih ćelija koje pomažu u borbi protiv raznih patogena i infekcija. A citokini su vrsta proteina koji pomažu drugim ćelijama da postanu takozvane efektorske ćelije, koje zauzvrat ubijaju kancerogene ili zaražene ćelije. U autoimunim bolestima citokini su izuzetno važna komponenta patogeneze. Oni utiču na stalnu stimulaciju imuno/imflamatornih ćelija i posredno ili neposredno izazivaju oštećenje ciljnih tkiva.
Citokini mogu da indukuju ćelijsku diferencijaciju i proliferaciju, ali i ćelijsku smrt, uključujući onu kancerogenu. Inflamatorni citokin TNF takođe ima proupalna svojstva, koja pomažu telu da dovede svoje inflamatorne ćelije do mesta povrede, stvarajući imunološki odgovor. Zapaljenje je neophodan deo imunološkog odgovora tela, ali previše upale može dovesti do bolesti. Hronična upala može doprineti dijabetesu, gojaznosti, celijakiji, artritisu, fibromialgiji ili bolestima creva kao što je Crohnova bolest ili ulcerozni kolitis. Zato su i u ovoj oblasti ispitivanja sa zaključcima uvek usmerena na precizno definisane protokole vežbanja kada su u pitanju ovi procesi.
Vežbanje bi trebalo da vas učini boljim u stvarima u kojima uživate, a ne da ih zamenite. To je velika razlika.
MSc Miloš Purković
Profesor fizičke kulture i sporta
Trener specijalista u vrhunskom sportu
Diplomirani trener fitnesa i sportova snage
dr sci. med. Draško Jevđenić
Bioinformacioni centar Beograd
Call centar:
+381 65 449 60 26 (tel i viber)
+387 66 630 949 (tel i viber)
e – mail:
bioinfocentar@gmail.com